beats by dre cheap

moja ispovjest XXVI: bosanska odiseja u svemiru

u pocetku sam razmisljao da na mjesec povedem ovog milijardera, jer je i on u nekom prenesenom znacenju konj, ali ipak sam se na kraju odlucio za autenticnog predstavnika ove zivotinjske vrste. pravi problemi su bili nabaviti odjelo koje ce izdrzati ovo putovanje i pri tome me sacuvati u zivotu, te slicna stvar za konja i na kraju sam nacin potkivanja. da se ne bih previse zamarao oko toga, "motivisao" sam sve zenske radnice u NASA-i da iznadju rjesenje. moje odjelo je odmah bilo gotovo. bilo je to jedno klasicno astronautsko, prilagodjeno mojoj tjelesnoj konstrukciji. oko odjela za konja su nastali izvjesni problemi, ali na kraju je i to relativno brzo rjeseno, tako da je lucky, konj kojeg sam u medjuvremenu nabavio, dobio odoru koja je radila po slicnim principima poput moje. za kraj je ostavljeno samo potkivanje. ako mu otvorim odjelo da bih ga potkovao, bice donji. doduse nigdje nije receno da moram zivog ga potkovati, ali ipak kao veliki humanista nisam mogao dozvoliti da se ovakve morbidne verzije sprovedu u djelo. rjesenje ovog problema izgledalo je ovako. na dnu njegovog odjela, u predjelu kopita, bili su otvori koji su se otvarali samo kada bi se na njih uklopio aparat koji sam dobio. taj aparat osim ove funkcije je izvrsavao i potkivanje automatski, tako da se je moja uloga u svemu tome bila da ga spojim i pritisnem obarac. nisam htio putovati nekakvim raketama, s obzirom da one zagadjuju okolinu, te sam otisao do jedne asteske piramide uz pomocu koje sam izveo drevni nacin putovanja u svemir. cim smo dohakali do povrsine mjeseca, na brzinu sam potkovao konja, sve snimio kamerom i putem satelita poslao snimak milijarderu. iz razloga sujete, on o tome nikome nije pricao, nit je dozvolio da tv stanice ista kazu o tome. ni ja se nisam bunio, s obzirom da mi je to odgovaralo, jer sam i dalje zadrzao svoju anonimnost. ipak, cisto zbog buducih narastaja da znate, bosanci su prvi potkovali konja na mjesecu! kad sam krenuo da se vratim vidio sam jednu djevojku. bash me ne mogu masiti nigdje. gledala me je kao da sam sa marsa. tako sam skontao da i na marsu ima zivih bica. s obzirom da su ljudi po definiciji drustvena bica, odlucio sam je povesti natrag na zemlju. dao sam joj ime [url=http://crnjak.blogger.ba/]luna[/url], po mjestu pronalaska. od tada je u vjecitom crnjaku, zato porucujem svim ljudima dobre volje, pomozite ovom akademskom gradjaninu nase zemlje da iz njega napokon izadje.

NAPR─ÉIVANJE
http://soe.blogger.ba
06/11/2005 13:09