beats by dre cheap

moja ispovjest XVII: tajra

iako mi vise ocito nije trebao picard, ipak sam odlucio da se vodim prvobitnim naumom, te sam se zaputio u zemlju ljubitelja ubudjalih sireva i niske gradnje. razmisljajuci u koji grad da odem, poveo sam se logikom "kud svi turci, tu i mali mujo" te sam otisao u pariz. s obzirom da nisam imao nikakav konkretan cilj, krenuo sam sarati po standardnim turistickim putevima. razgledao sam ajfelov toranj (ona gradjevina sto lici na most na skenderiji), trijumfalnu kapiju (objekat koji napravi napoleon, covjek kojem je ovo zdanje donjelo, valjda, maler, pa ga porazise) i versajske vrtove (bolje da preskocim razlog njihove gradnje). hodam ja tako parizom, krepan od umora, kad cujem iza sebe nekakav poznati zenski glas kako me doziva "the laaafcheeee!!!". odmah se okrenuh, jer nije bilo sumnje kome je upucen, i ugledah tajru (ko je, sta je:[url=http://soe.blogger.ba/arhiva/2005/08/09]vatrogasac[/url]). trci k´meni u susret. scena ko iz nekog pateticnog romanticnog filma. ona u bijeloj lanenoj haljini, dok joj se kosa vijori, a uz sve to, radnja smjestena u parizu. razmisljam nesto, vidi kako sam puk`o. cak je vidim i kako se krece usporeno. valjam neke psiholoske varijante objasnjenja te usporenosti. valjda covjek u cilju zadrzavanja lijepe scene pokusava je usporiti, ne bi li je sto bolje upamtio. tek kad je u potpunosti prisla, primjetih da oko noge nosi nekakav zavoj jer je, kako mi kasnije rece, uganula nogu par dana ranije. haj makar sam normalan. sjednemo mi u jednu obliznju bastu, pijemo kafu, razvukla se suplja. shvati ona da ja putujem trbuhom za kruhom i svjesna svih mojih potencijala rece: "sredit cu ti ja neke poslice", te mi namignu i vragolasto se osmjehnu.

NAPRĐIVANJE
http://soe.blogger.ba
16/09/2005 17:17