beats by dre cheap

moja ispovjest XVI: resistance is futile

i tako ja zavrsih u skandinaviji. s obzirom da nisam imao nikakvog konkretnog cilja, krenuo sam na slijepo u obilazak zemalja koje su locirane na ovom poluostrvu. iako je svaka lijepo uredjena, ipak mi je nesto bilo cudno. sunce je sijalo, al je vani bilo hladno. ceste, parkovi, arhitektura... sve je bilo kao iz snova, al je opet zracilo nekakvom plasticnoscu. slicno je bilo i sa ljudima. iako su svi bili nasmijani, osmjeh na njihovim licima je vise licio na urodjeni oblik lica, nego na istinsko zadovoljstvo iz kojeg bi trebao da proistekne. mislio sam da je sve to ipak plod moje maste i neke podsvjesne predrasude, te sam krenuo malo otvorenijih obzora da se upoznajem sa ljudima. prvi kojeg sam upoznao bio je nekakav plavokosi arijevski dvometras. pruzio mi je ruku i rekao "borg". srce mi je u grudima jace zalupalo, a tijelo se ukocilo. znao sam da ce mi gledanje star trek-a nekad u zivotu pomoci i ovo je bio taj momenat. pruzim li mi ruku asimilirat ce me, a ako pokusam da ga savladam, njegovi stitovi ce se brzo adaptirati i opet cu biti donji, jer "resistance is futile". njegovo ledeno lice nije mijenjalo izraz, ni nakon sto je mene oblio hladan znoj, dok sam ga izbecenim ocima gledao. okrenuo sam se najbrze sto sam mogao i krenu da bjezim. borgovi su dakle krenuli da asimiliraju skandinaviju. citavo covjecanstvo je ugrozeno. ako ima borgova znaci da negdje mora biti i picard, koji ce nas izvuci iz ovoga, a gdje bih drugo njega trazio, nego u francuskoj. na granici sam panicno rekao cariniku da bjezi koliko ga noge nose jer su mu u zemlju uletili borgovi. blijedo me je pogledao i objasnio da je to jedno klasicno svedsko prezime.maksimalno izofiran, podvio sam rep i ipak krenuo dalje prema francuskoj. nije bilo smisla vracati se na lokaciju moje velike sramote

NAPR─ÉIVANJE
http://soe.blogger.ba
08/09/2005 15:37