beats by dre cheap

moja ispovjest XXXVIII: chajna

kad sam dosao do aerodroma prateca ekipa mi je stalno nesto spominjala rijec "chajna". kontao sam da misle na chajnu sudzuku, pa sam se donekle obradova misleci da cu napokon pojesti prave hrane. kasnije mi se uvukla strepnja da nisu mozda mislili da od kengura pocnu praviti chajne sudzuke i da ocekuju od mene, kao postenog boshnjaka, da znam kako se to pravi. volim je pojesti, al ipak tu svjetlu tradiciju svoga naroda nikad nisam ni probao da naucim. kontao sam s kim da se uvezem da im pokaze kako se prave i dok su mi se po mislima vrtila prezimena hodzic, maksumic, brajlovic, sletili smo u kinu i tad sam shvatio da se ta rijec ustvari odnosi na ovu zemlju. u kini smo se susreli sa nekim sega-mega uspjesnim privrednikom. ugovor nije ranije bio rjesen, kao sto je to bio slucaj sa japanom, pa sam ja trebao da pregovaram o cjeni kengura. sami pregovori kretali su se neobicnim smjerom. novac kao platezno sredstvo odmah je bilo odbaceno od strane domacina, koji je pokusao da vrsi trampu. za nase kengure on bi davao privjeske za kljuceve sa malim kengurovima. naravno na to nisam pristajao. na kraju me je kao "sasvim slucajno" odveo u svoja postrojenja gdje sam vidio milion nekakvih kineza koji su pravili ove privjeske. receno mi je da im ti kengurovi trebaju da bi prehranili radnike i na kraju mi je neko dijete od cirka 7 godina priletilo pruzajuci jedan od privjesaka pitajuci me da li mi se svidja ovaj koji je on napravio. srce sentimentalno koje bije u junackim prsima popustilo je pod naletom emocija i sklopili smo ugovor. milion privjesaka za jednog pravog kengura. rezultat ovog ugovora je bio da sam po hitnom postupku dobio otkaz, te sam se sam zaputio dalje ka zapadu.

NAPR─ÉIVANJE
http://soe.blogger.ba
18/03/2006 19:45