sjedim ja na jednoj klupi u parku. sunce sija, pusim cigaru i kontam zasto voda tece nizvodno, a ne uzvodno, kad mi se za oko zakaci jedna scena. hoda nekakav lik. za obicnog posmatraca ni po cemu se ne istice. obucen klasika, ni lijep ni ruzan, ni debeo ni "napucan", medjutim u oku sam mu odmah uocio nekakav cudan sjaj. s obzirom da sam se bavio, kao sto vidite, mnogo "bitnim" radnjama, odlucio sam ga pratiti.

nakon izvjesnog vremena poceo je prilaziti jednoj djevojci koja ga je ocito cekala. prisao sam na udaljenost sa koje mogu nesmetano da zadovoljavam svoje voajerske apetite, a da pri tome ne budem primjecen. sljedovala je neka pateticna prica s njene strane. te nismo mi isti tipovi ... previse si fin ... ja bih te unesrecila ... ublehe su se redale jedna za drugom. kako to vec biva stvarni razlog nije recen. sve sto je on na to rekao bilo je "to ti mene sad ostavljas?" opet je uslijedila salva recenica ublehaskog karaktera, nakon kojih djevojka poce odlaziti. lik ju je pratio tuznim pogledom i rekao "to ti sad odlazis od mene?". bez osvrtanja je samo odmahnula rukom i otisla.

nastavio je hodati, pri tom sutajuci nekakvu konzervu, koju je nasao usput. skrenuo sam da uzmem zvake, kad je u medjuvremenu, slucajno konzervom pogodio nekakvu mrcinu. opet sam se priblizo da cujem sta se desava. fulio sam uvod i zaplet, al sam stigao na vrhunac i rasplet. lik rece "to ti sad mangup?" mrcho je izgubio samokontrolu i oleshio nesretnika, k`o u filmovima. nesretnik je s poda dobacio "to ti sad mene oleshi?". jos jednom ga je nabio nogom na podu i otisao u nepoznatom pravcu.

nekako se pridigao i nastavio svoju setnju. drzao sam se sada pristojne udaljenosti. s obzirom da su oko nas bile zgrade, bojao sam se da mu kakav klavir ne padne na glavu, pa da i ja tu lose prodjem. kad je izasao na jednu cistinu priletio sam mu i upitao ga u cemu je fazon sa tim "to ti ...?" ispostavilo se da lik ima problema sa percipiranjem stvarnosti. doktor mu je rekao da sve sto primjeti izgovori na glas, te da ce na taj nacin stvarnost mu postajati jasnija, a samim tim i zivot ljepsi. gledam ga onako krvavog i srca slomljenog i kontam, jbg.doktor je zavrsio fakultet, valjda zna bolje od mene.