ovo je, kao sto iz naslova vidite, drugi post koji obradjuje pitanje lociranja ljubavi. u drugom dijelu cu pokusati da anatomski na covjeku lociram ljubav.
iz ljudske perspektive mozemo govoriti o 4 vrste ljubavi i njihovim lokacijama. imamo ljubav zaljubljenog i ljubav onog koji voli, te ove dvije vrste ljubavi kod zena. s obzirom da sam musko, ne mogu da govorim o ove dvije zadnje vrste, tako ostaju prve dvije. ipak i ovu lokaciju ljubavi osobe koja voli cu lezerno preskociti, jer bi to covjek trebao empirijski da spozna. dakle preostaje nam jos ljubav zaljubljenog. u sta se covjek moze zaljubiti. u hranu, zenu, kucnog ljubimca, neki predmet, imaginarnu licnost, opijate ... ipak iako su u pitanju razliciti predmeti zaljubljivanje, sva ta ljubav je locirana na istom mjestu. sva ljubav zaljubljenog je locirana negdje u i oko stomaka. ovo proizilazi iz proste cinjenice da kad god covjek biva odvojen od predmeta svoje zaljubljenosti, osjeca uznemirenost u stomaku, odmah se gubi apetit ( osim u slucaju zaljubljenosti u hranu ) itd. u tim momentima ruke, noge, prsa funkcioniraju bez problema. i glava u sustini funkcionira bez problema, samo sto je misao malo vise zaokupljena izgubljenim predmetom. medjutim, opet se ne osjeca nikakva poteskoca u glavi vec u stomaku.
sta je glavni zakljucak koji proizilazi iz ovog posta? ljudi bi trebali da vise ulazu sredstava u razvoj hirurgije. na taj nacin bi se hirurgija razvila do te mjere, da bi mogla, bez problema, odstraniti stomak muskarca, a zatim, nakon proteka odredjenog vremenskog perioda, isti vratiti, bez ikakvih posljedica. ovako ce covjek biti u mogucnosti da izbjegne nepotrebno peglanje.